Stravično lep i užasno prijatan tekst
Tokom prethodne nedelje uspela sam četiri puta
da pogodim konačno rešenje u Asocijacijama, dva puta da sklopim reč
od 11 slova u Slagalici, a naučila sam i jednu novu reč od 12 slova koju je
sklopio kompjuter Slagalice u istoimenoj igri. Tokom prethodne nedelje, ali i
prethodnih meseci, sa zadovoljstvom sam ispratila kampanju "Negujmo srpski
jezik" koju organizuju i vode Sekretarijat za kulturu, Filološki fakultet i
Biblioteka grada Beograda. Motivišuće je videti da neko izdvaja budžet za edukaciju
polupismenog naroda i brine o nacionalnom jeziku i matičnom pismu. I da
skratim, cela prethodna nedelja nekako mi je spontano protekla u razmišljanju o
jeziku, gramatici, žargonizmima i o sastancima. O sastancima na kojima su više
nego ikad odzvanjale "užasno" lepe formulacije o "stravično" dobrim rezultatima
i "strašno" kreativnim idejama. I tako se rodila moja "strašno" velika potreba
da napišem ove redove.
Brojne nepravilnosti u
izražavanju na srpskom jeziku mnogima su postale navika, i priznajem, neke mogu
i da razumem. Bez uzrujavanja tolerišem da je neko kući, a ne kod kuće, da oni
trebaju da donesu, a ne da bi trebalo da donesu i da odluku ne donosimo obzirom
na nešto, već s obzirom na nešto. Isto tako ću biti iskrena i priznati da sve
manje tolerišem, posebno u poslovnoj komunikaciji, činjenicu da bi mi nešto radili, jel smatramo da je tako najbolje. Ali postoji jedna posebna
kategorija tih učestalih žargona, koja mi sve više "para uši". Reč je o korišćenju izrazito
negativnih prideva u opisivanju izuzetno pozitivnih pojava. Možda preterujem i
unapred se izvinjavam onima koji misle suprotno, ali odbijam da prihvatim da ne
postoji lepši način da opišemo kako je neko vredan i marljiv, osim da kažemo "ona je užasno vredna". Na repertoaru srpskog jezika imamo na desetine
alternativa, od onih prostih - veoma ili mnogo, do onih složenijih – izuzetno
ili nadprosečno, ali ipak mnogi biraju onu najskuplju opciju – užasno. Da li je
realno da je nešto što je stravično u isto vreme i lepo? Da strava i užas stoje
ruku pod ruku sa lepotom? Ne i nikada. Magnetna sila negativnih prideva sve
jače privlači i one najlepše emocije i stanja. Reći nekom "nedostaješ mi", po
mom mišljenju snažnije je od čuvenog "volim te", koje se nekad prečesto
izgovara. I zato ne mogu da nađem opravdanje da se jedno tako snažno osećanje
spaja sa stravom i užasom. Ako nekom budem nedostajala u skorije vreme, iskreno
ga molim da mu nedostajem jako, puno ili sve više, samo ne užasno i strašno.
Mišljenja sam da je srpski jezik
jedan od gramatički najsloženijih, ali i jedan od najbogatijih jezika. Biti
svedok njegovog siromašenja i skrnavljenja i nije tako lak zadatak. Primera
radi, u marketingu i komunikacijama, maternji jezik je napadnut sa više strana –
od preteranog korišćenja žargonizama i modernih skraćenica, do skrnavljenja
jezika mešanjem sa engleskim izrazima. Drugu stranu napada opravdavamo time što
za mnoge koncepte ne postoji odgovarajući prevod na srpski jezik. Sa sociološkog
aspekta, kod nekih ovu pojavu pripisujem njihovoj potrebi da budu moderni i kul, ali pošto dodavanjem užasnih i
strašnih prideva u svakodnevni jezik niko neće postati mnogo veća faca nego što
već jeste, najlepše bih ih zamolila da lepo opisuju lepim.
Hm…možda su ovo moji prvi redovi
koji nemaju direktne veze sa marketingom, ali sa komunikacijama svakako imaju.
Ne bih počinjala priču o današnjim komunikacijskim "profesionalcima" i prosečnim
brojem gramatičkih grešaka koje sadrži njihov e-mail, jer bi priča otišla u drugom smeru, a i predugo bi trajala.
Zato bih samo zatvorila ovu priču jednom molbom i apelom svima koji se bave
komunikacijama bilo koje vrste u Srbiji, da izdvoje vreme i bar pokušaju da
pričaju na srpskom jeziku. Za početak, i pokušaj će značiti mnogo.
Do čitanja,
J.
